Druga knjiga Mojsijeva 17
1. I podiže se iz pustinje Sina sav zbor sinova Izrailjevih putem svojim po zapovesti Gospodnjoj, i stadoše u logor u Rafidinu; a onde ne beše vode da narod pije.
2. I narod se svadaše s Mojsijem govoreci: Daj nam vode da pijemo. A on im rece: Što se svadate sa mnom? Što kušate Gospoda?
3. Ali narod beše onde žedan vode, te vikaše narod na Mojsija, i govoraše: Zašto si nas izveo iz Misira da nas i sinove naše i stoku našu pomoriš žedu?
4. A Mojsije zavapi ka Gospodu govoreci: Šta cu ciniti s ovim narodom? Još malo pa ce me zasuti kamenjem.
5. A Gospod rece Mojsiju: Prodi pred narod, i uzmi sa sobom starešine izrailjske, i štap svoj kojim si udario vodu uzmi u ruku svoju, i idi.
6. A ja cu stajati pred tobom onde na steni na Horivu; a ti udari u stenu, i poteci ce iz nje voda da pije narod. I ucini Mojsije tako pred starešinama izrailjskim.
7. A mesto ono prozva Masa i Meriva zato što se svadaše sinovi Izrailjevi i što kušaše Gospoda govoreci: Je li Gospod medu nama ili nije?
8. Ali dode Amalik da se bije s Izrailjem u Rafidinu.
9. A Mojsije rece Isusu: Izberi nam ljude, te izadi i bij se s Amalikom; a ja cu sutra stati na vrh brda sa štapom Božjim u ruci.
10. I ucini Isus kako mu rece Mojsije, i pobi se s Amalikom; a Mojsije i Aron i Or izadoše na vrh brda.
11. I dokle Mojsije držaše u vis ruke svoje, pobedivahu Izrailjci, a kako bi spustio ruke, odmah nadvladivahu Amalicani.
12. Ali ruke Mojsiju otežaše, zato uzeše kamen i podmetnuše poda nj, te sede; a Aron i Or držahu mu ruke jedan s jedne strane a drugi s druge, i ne klonuše mu ruke do zahoda suncanog.
13. I razbi Isus Amalika i narod njegov oštrim macem.
14. Potom rece Gospod Mojsiju: Zapiši to za spomen u knjigu, i kaži Isusu neka pamti da cu sasvim istrebiti spomen Amalikov ispod neba.
15. Tada nacini Mojsije oltar, i nazva ga: Gospod, zastava moja.
16. I rece: Što se ruka beše podigla na presto Gospodnji, Gospod ce ratovati na Amalika od kolena do kolena.