Knjiga Isusa Navina 10
1. A kad cu Adonisedek car jerusalimski da je Isus uzeo Gaj i raskopao ga kao što je ucinio s Jerihonom i njegovim carem, tako da je ucinio i s Gajem i njegovim carem, i da su Gavaonjani ucinili mir s Izrailjem i stoje usred njih,
2. Uplaši se vrlo; jer Gavaon beše velik grad kao kakav carski grad, i beše veci od Gaja, i svi ljudi u njemu behu hrabri.
3. Zato posla Adonisedek car jerusalimski k Oamu caru hevronskom i k Piramu caru jarmutskom i k Jafiji caru lahiskom i k Daviru caru jeglonskom, i poruci:
4. Hodite k meni, i pomozite mi da udarimo na Gavaon, jer ucini mir s Isusom i sa sinovima Izrailjevim.
5. I skupi se i pode pet careva amorejskih, car jerusalimski, car hevronski, car jarmutski, car lahiski, car jeglonski, oni i sva vojska njihova, i stavši u logor pod Gavaonom poceše ga biti.
6. Tada Gavaonjani poslaše k Isusu u logor u Galgal i rekoše: Nemoj dignuti ruku svojih sa sluga svojih; hodi brzo k nama, izbavi nas i pomozi nam, jer se skupiše na nas svi carevi amorejski koji žive u gorama.
7. I izade Isus iz Galgala, on i s njim sav narod što beše za boj, svi junaci.
8. I Gospod rece Isusu: Ne boj ih se; jer ih dadoh tebi u ruke, nijedan ih se nece održati pred tobom.
9. I Isus udari na njih iznenada, išavši celu noc od Galgala,
10. I smete ih Gospod pred Izrailjem, koji ih ljuto pobi kod Gavaona, pa ih potera putem kako se ide u Vet-Oron, i sekoše ih do Azike i do Makide.
11. A kad bežahu ispred Izrailja i behu niz vrlet vet-oronsku, baci Gospod na njih kamenje veliko iz neba dori do Azike, te ginjahu: i više ih izgibe od kamenja gradnog nego što ih pobiše sinovi Izrailjevi macem.
12. Tada progovori Isus Gospodu onaj dan kad Gospod predade Amorejca sinovima Izrailjevim, i rece pred sinovima Izrailjevim: Stani sunce nad Gavaonom, i mesece nad dolinom elonskom.
13. I stade sunce i ustavi se mesec, dokle se ne osveti narod neprijateljima svojim. Ne piše li to u knjizi Istinitog? I stade sunce nasred neba i ne naže k zapadu skoro za ceo dan.
14. I ne bi takvog dana ni pre ni posle, da Gospod posluša glas covecji, jer Gospod vojeva za Izrailja.
15. I vrati se Isus i sav Izrailj s njim u logor u Galgal.
16. A onih pet careva utekoše i sakriše se u pecinu kod Makide.
17. I dode glas Isusu: Nade se pet careva sakrivenih u pecini kod Makide.
18. A Isus rece: Privalite veliko kamenje na vrata pecine, i namestite ljude kod nje da ih cuvaju.
19. A vi ne stojte, nego gonite neprijatelje svoje i bijte ostatak njihov, ne dajte im da udu u gradove svoje, jer vam ih dade u ruke Gospod Bog vaš.
20. A kad Isus i sinovi Izrailjevi prestaše biti ih u boju vrlo velikom, razbivši ih sasvim, a koji ih ostaše živi, utekoše u tvrde gradove,
21. Vrati se sav narod zdravo u logor k Isusu u Makidu, i niko ne mace jezikom svojim na sinove Izrailjeve, ni na jednog.
22. Tada rece Isus: Otvorite vrata od one pecine, i izvedite k meni onih pet careva iz pecine.
23. I uciniše tako, i izvedoše k meni onih pet careva iz pecine: cara jerusalimskog, cara hevronskog, cara jarmutskog, cara lahiskog, cara jeglonskog.
24. A kad izvedoše te careve k Isusu, sazva Isus sve ljude Izrailjce, i rece vojvodama od vojske koji behu išli s njim: Pristupite i stanite nogama svojim na vratove ovim carevima. I oni pristupiše i stadoše im na vratove nogama svojim.
25. A Isus im rece: Ne bojte se i ne plašite se; budite slobodni i hrabri, jer ce tako uciniti Gospod svim neprijateljima vašim na koje zavojštite.
26. Potom ih pobi Isus i pogubi ih, i obesi ih na pet drveta, i ostaše viseci na drvetima do vecera.
27. A o zahodu suncanom zapovedi Isus te ih skidoše s drveta i baciše ih u pecinu, u koju se behu sakrili, i metnuše veliko kamenje na vrata pecine, koje osta onde do danas.
28. Istog dana uze Isus i Makidu, i sve u njoj isece oštrim macem, i cara njenog i njih pobi, sve duše koje behu u njoj, ne ostavi nijednog živog; i ucini s carem makidskim kao što ucini s carem jerihonskim.
29. Potom ode Isus i sav Izrailj s njim iz Makide u Livnu, i stade biti Livnu.
30. Pa i nju predade Gospod u ruke Izrailju i cara njenog; i isece sve oštrim macem, sve duše koje behu u njoj, ne ostavi u njoj nijednog živog; i ucini s carem njenim kao što ucini s carem jerihonskim.
31. Potom ode Isus i sav Izrailj s njim iz Livne na Lahis, i stade u logor pred njim, i stade ga biti.
32. I Gospod predade Lahis u ruke Izrailju, i on ga uze sutradan, i isece sve oštrim macem, sve duše što behu u njemu, isto onako kako ucini s Livnom.
33. Tada dode Oram car gezerski u pomoc Lahisu; ali pobi Isus njega i narod njegov da ne osta nijedan živ.
34. Potom pode Isus i sav Izrailj s njim iz Lahisa na Jeglon, i stavši u logor prema njemu udariše na nj;
35. I uzeše ga isti dan, i isekoše sve oštrim macem; sve duše što behu u njemu pobi taj dan isto onako kako ucini s Lahisom.
36. Potom se podiže Isus i sav Izrailj s njim iz Jeglona na Hevron, i stadoše ga biti;
37. I uzeše ga i isekoše oštrim macem, i cara njegovog i sve gradove njegove, sve duše što behu u njima; ne ostavi nijednog živog isto onako kako ucini s Jeglonom; zatre ga sa svim dušama što behu u njemu.
38. Potom se obrati Isus i sav Izrailj s njim na Davir, i stade ga biti;
39. I uze ga i cara njegovog i sve gradove njegove, i isekoše ih oštrim macem i zgubiše sve duše što behu u njima; ne ostavi nijednog živog; kao što ucini s Hevronom, tako ucini s Davirom i carem njegovim, i kao što ucini s Livnom i carem njenim.
40. Tako pobi Isus svu zemlju, gore i južnu stranu i ravnice i doline, i sve careve njihove; ne ostavi nijednog živog, nego sve duše žive zgubi, kao što beše zapovedio Gospod Bog Izrailjev.
41. I pobi ih Isus od Kadis-Varnije do Gaze, i svu zemlju gosensku do Gavaona.
42. A sve te careve i zemlju njihovu uze Isus ujedanput; jer Gospod Bog Izrailjev vojevaše za Izrailja.
43. Potom se vrati Isus i sav Izrailj s njim u logor u Galgal.