Prva knjiga dnevnika 13

1. I David ucini vece s hiljadnicima i sa stotinicima i sa svim vojvodama,

2. I rece David svemu zboru Izrailjevom: Ako vam je po volji, i ako je od Gospoda Boga našeg, da pošaljemo na sve strane k braci svojoj ostaloj po svim krajevima Izrailjevim, i k sveštenicima i Levitima po gradovima i podgradima njihovim da se skupe k nama,

3. Pa da donesemo k sebi kovceg Boga svog, jer Ga ne tražismo za vremena Saulovog.

4. A sav zbor rece da se tako ucini, jer to bi po volji svemu narodu.

5. I tako David sabra sav narod Izrailjev od Sihora misirskog dori do Emata, da donesu kovceg Božiji iz Kirijat-Jarima.

6. I otide David sa svim Izrailjem u Valu, u Kirijat-Jarim Judin, da prenesu odande kovceg Boga Gospoda, koji sedi na heruvimima, cije se ime priziva.

7. I povezoše kovceg Božiji na novim kolima iz kuce Avinadavove; a Uza i Ahijo upravljahu kolima.

8. A David i sav narod Izrailjem igrahu pred Bogom iz sve snage pevajuci i udarajuci u gusle i u psaltire i u bubnje i u kimvale i trubeci u trube.

9. A kad dodoše do gumna Hidonovog, Uza se maši rukom da prihvati kovceg jer volovi potegoše na stranu.

10. I Gospod se razgnevi na Uzu, i udari ga što se maši rukom za kovceg, te umre onde pred Bogom.

11. I ožalosti se David što Gospod ubi Uzu: Zato se prozva ono mesto Fares-Uza do danas.

12. I uplaši se David od Boga u onaj dan, i rece: Kako cu doneti k sebi kovceg Božji?

13. I ne prenese David kovceg k sebi u grad Davidov, nego ga skloni u kucu Ovid-Edoma Getejina.

14. I osta kovceg Božji kod porodice Ovid-Edomove u kuci njegovoj tri meseci. I Gospod blagoslovi dom Ovid-Edomov i sve što imaše.