Knjiga proroka Joila 2
1. Trubite u trubu na Sionu, i vicite na svetoj gori mojoj, neka drhcu svi stanovnici zemaljski, jer ide dan Gospodnji, jer je blizu.
2. Dan, kad je mrak i tama, dan, kada je oblak i magla; kako se zora razastire povrh gora, tako ide narod velik i silan, kakvog nije bilo otkad je veka niti ce ga posle kad biti od kolena do kolena.
3. Pred njim proždire oganj, a za njim pali plamen; zemlja je pred njim kao vrt edemski, a za njim pustinja pusta, ništa nece uteci od njega.
4. Na ocima su kao konji i trcace kao konjici.
5. Skakace povrh gora topocuci kao kola, praskajuci kao plamen ognjeni koji sažiže strnjiku, kao silan narod spreman za boj.
6. Pred njim ce se prepadati narodi, svako ce lice pocrneti.
7. Oni ce trcati kao junaci, kao vojnici skakace na zid, i svaki ce ici svojim putem, niti ce odstupati sa svoje staze.
8. I jedan drugog nece tiskati, svaki ce ici svojim putem, i na maceve naviruci nece se raniti.
9. Po gradu ce hoditi, po zidovima ce trcati, u kuce ce se peti, ulazice kroz prozore kao lupež.
10. Pred njima ce se zemlja tresti, nebesa ce se pokolebati, sunce ce i mesec pomrknuti i zvezde ce ustegnuti svetlost svoju.
11. A Gospod ce pustiti glas svoj pred vojskom svojom, jer ce logor Njegov biti vrlo velik, jer ce biti silan onaj koji ce izvršiti volju Njegovu; jer ce dan Gospodnji biti velik i vrlo strašan, i ko ce ga podneti?
12. Zato još govori Gospod: Obratite se k meni svim srcem svojim i posteci i placuci i tužeci.
13. I razderite srca svoja, a ne haljine svoje, i obratite se ka Gospodu Bogu svom, jer je milostiv i žalostiv, spor na gnev i obilan milosrdem i kaje se oda zla.
14. Ko zna, nece li se povratiti i raskajati se, i ostaviti iza toga blagoslov, dar i naliv za Gospoda Boga vašeg.
15. Trubite u trubu na Sionu, naredite post, proglasite svetkovinu.
16. Saberite narod, osveštajte sabor, skupite starce, saberite decu i koja sisaju; ženik neka izide iz svoje kleti i nevesta iz ložnice svoje.
17. Izmedu trema i oltara neka placu sveštenici, sluge Gospodnje, i neka kažu: Prosti, Gospode, narodu svom, i ne daj nasledstvo svoje pod sramotu, da njim ovladaju narodi; zašto da kažu u narodima: Gde im je Bog?
18. I Gospod ce revnovati za zemlju svoju i požalice narod svoj.
19. I Gospod ce odgovoriti i reci ce svom narodu: Evo, ja cu vam poslati žita i vina i ulja, i bicete ga siti, i necu vas više dati pod sramotu medu narodima.
20. Jer cu udaljiti od vas severca, i odagnati ga u zemlju suvu i pustu, prednju cetu njegovu u istocno more, a zadnju u more zapadno, i podignuce se smrad njegov i trulež ce se njegov podignuti, pošto ucini velike stvari.
21. Ne boj se, zemljo, raduj se i veseli se, jer ce Gospod uciniti velike stvari.
22. Ne bojte se, zveri poljske; jer ce se zeleneti pasišta u pustinji i drveta ce nositi rod svoj, smokva ce i loza vinova davati silu svoju.
23. I vi, sinovi sionski, radujte se i veselite se u Gospodu Bogu svom, jer ce vam dati dažd na vreme, i spustice vam dažd rani i pozni na vreme.
24. I gumna ce se napuniti žita, a kace ce se prelivati vinom i uljem.
25. I naknadicu vam godine koje izjede skakavac, hrušt i crv i gusenica, velika vojska moja, koju slah na vas.
26. I ješcete izobila, i bicete siti i hvalicete ime Gospoda Boga svog, koji ucini s vama cudesa, i narod moj nece se posramiti doveka.
27. I poznacete da sam ja usred Izrailja, i da sam ja Gospod Bog vaš, i da nema drugog, i narod moj nece se posramiti doveka.
28. I posle cu izliti duh svoj na svako telo, i proricace sinovi vaši i kceri vaše, starci ce vaši sanjati sne, mladici ce vaši vidati utvare.
29. I na sluge cu i na sluškinje u one dane izliti duh svoj;
30. I ucinicu cudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima.
31. Sunce ce se pretvoriti u tamu i mesec u krv pre nego dode veliki i strašni dan Gospodnji.
32. I svaki koji prizove ime Gospodnje spašce se; jer ce na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod.